Lubenica ( Citrullus lanatus ) ili bostan pripada porodici tikvi. Vodi poreklo iz Afrike, ipak se najviše uzgaja u Evropi, Grčkoj i Makedoniji, ali i kod nas vrlo rasprostranjena i pristupačna. Gaji se na njivama, plantažama, plastenicima.
Lubenica je jednogodišnja zeljasta biljka, uglavnom zelene boje sa šarama i prugama i ploda loptastog oblika, unutra crvene boje. Postoje i luben-dinje koje su žute.
Godine 1939. izolovan je novi liposolubilni vitamin-vitamin K, od ishrane zavisan faktor koagulacije. Postoje dva prirodna oblika K1-filohinon koji se nalazi u biljkama i K2-menahinon koji sintetišu crevne bakterije čoveka i nekih životinja. Vitamin K3-menandion je sintetski oblik.
Tokoferoli i tokotrienoli su porodica od osam jedinjenja i svi imaju vitaminska dejstva. Ime su dobili od grčke tocos-rođenje i pherein-nositi tj. doneti na svet zdravo potomstvo. Spadaju u liposolubilne vitamine.
Neki autori ga i nazivaju vitaminom B3 ili antipegrični faktor jer nedostatak ovog vitamina dovodi do bolesti pelagre (pelle agra na španskom znači gruba koža). Avitaminoza se razvija nakon 50-60 dana na siromašnoj kukuruznoj ishrani. U XVIII veku bila je prisutna u Španiji i severu Italije, danas se javlja samo u siromašnim delovima Indije i južne Afrike. Svi simptomi mogu da se opišu sa DDD: dermatitis, dijareja, demencija. Bolest se prvo uočava na koži, javljaju se tamne, grube, perutave ljuspe poput krljušti ribe. Promene nastaju i na jeziku, najpre je tamno crven pa postaje crn.
Gojaznost nije samo estetski problem, predstavlja stanje povećanog rizika od raznih hroničnih bolesti, pre svega kardiovaskularnog sistema i dijabetesa.
Formula gojenja je veoma jednostavna: unosimo više hrane nego što naš metabolizam uspe da sagori. Energetski unos nije uravnotežen sa rashodom energije.
Zova ( lat. Sambucus nigra ) je višegodišnja drvenasta biljka iz roda Sambucus.
Zova je nisko drvo ili žbun sa uzdužno ispucalom, sivosmeđom korom, raste od 3 do 8 m visine, naspramnih i neparno perastih, testerasto nazubljenih listova.
Cvetovi su žućkastobeli, sićušni i formiraju krupne štitaste cvasti,a mirisom mame skoro celo proleće. Plod je okrugla crna koštunica , zri od sredine leta.
Zova je biljka specifičnog, lepog mirisa i vrlo lekovita, pa se upotrebljavaju mladi listovi, kora, cvet i plod.
Vitamin D nazivaju još i antirahitični faktor. Za vreme cara Trajana u starom Rimu lekar Soronus prvi opisuje rahitis. Početkom prošlog veka naučnici su dokazali da je riblje ulje dobar antirahitnični faktor, a kasnije ga i izoluju iz ribljeg ulja. Ni vitamin D nema strukturu amina, nego sadrži sterolni prsten i po strukturi mnogo liči na steroidnehormone, pa mnogi autori tvrde da je on hormon. Naime prekursor 7-dehidroholesterol se sintetiše u koži i dejstvom UV zraka prelazi u aktivan oblik D3 vitamin.
U starom egiptu su noćno slepilo i razne poremećaje vida lečili sokom isceđenim iz kuvane jetre ili je džigerica bila prepisivana za svakodnevnu ishranu. Prvi ga je izolovao Elmer Mekolum (McCollum) 1914. Nazvao ga je samo supstancom “A”, jer mu struktura još nije razjašnjena, a kasnije mu je pridodat i naziv vitamin, iako nema strukturu amina. On je prvi izolovan liposolubilni vitamin.